UNESCO svjetska baština
Dunavski limes, tj. sistem utvrda duž Dunava u Bajernu, Austriji i Slovačkoj, poslije Hadrijanovog i Antoninovog zida u Velikoj Britaniji te „Gornjogermansko-recijskog limesa“ u Njemačkoj čini treći dio velikog projekta „Granice Rimskog carstva“ (Frontiers of the Roman Empire).
Rimsko carstvo bilo je jedno od najvećih carstava u svjetskoj historiji a najviše se prostiralo pod carom Trajanom na početku 2. vijeka nove ere. Obuhvatalo je površinu od preko 6,2 miliona km², dok su njegove 7.500 km duge granice bile određene vodotocima, kopnenim granicama s izgrađenim barijerama, planinskim lancima i pustinjama.
U projektu pod nazivom „Granice Rimskog carstva“ (Frontiers of the Roman Empire) čitav ovaj potez stavlja se pod zaštitu međunarodne državne zajednice kao UNESCO Svjetska baština.
Limes je stoljećima predstavljao granicu između Rimskog carstva i plemenskih teritorija Germanije koje Rimljani nisu bili zauzeli i prostirao se od Sjevernog mora do Crnog mora. Dunav je tvorio prirodnu sjevernu granicu Rimskog carstva na području Bajerna, Austrije, Slovačke, Mađarske i dalje nizvodno. Uprkos prirodnoj barijeri u vidu rijeke, na granici su bile prisutne jake vojne snage koje su štitile granice carstva, ali i osiguravale uređenu robnu razmjenu.
Austrijski dio Dunavskog limesa u dužini od 360 km čuvala su 4 vojna kampa legionara, 14 kampova pomoćnih snaga i 20 poznatih stražarskih tornjeva (burg). Pretpostavlja se da je stvarni cilj stražarskih tornjeva zapravo bio mnogo širi. Najpoznatiji vojni kampovi legionara u austrijskom dijelu bili su Laurijakum (Lauriacum, Ens), Vindobona (Beč) i Karnuntum (Carnuntum). U slučaju nekontrolisanog prelaska granica germanskih jedinica neprekidan signalni lanac između stražarskih tornjeva i kampova omogućavao je brzu reakciju rimske vojske.
Karnuntum – svjetski grad na Dunavskom limesu
Karnuntum (Carnuntum) zauzima značajno mjesto duž Dunavskog limesa. U zaštiti vojnog kampa legionara i kampa pomoćnih trupa glavni se grad rimske provincije Gornja Panonija kao sjedište guvernera uzdigao u svjetski grad sa 50.000 stanovnika na površini od 10 km2. Kao jedini grad te veličine i značaja nalazio se povrh toga na samoj granici, na raskrsnici između Ćilibarskog puta kao jedne od najznačajnijih veza između sjevera i juga i ulice limesa kao jedne od najznačajnijih veza između zapada i istoka u Rimskom carstvu.
Trgovina i kulturna razmjena podstakle su cvjetanje kulture i blagostanja. Maslinovo ulje, vino, riblji sos kao začin za jela, zatim hurme i smokve uvožene su iz Sredozemlja, dok se fino stono posuđe nabavljalo iz Italije i Galije. Nebrojeni ukrasni predmeti, skulpture i fragmenti raskošnih zidnih slika i dalje svjedoče o luksuznom životu u drevnom Karnuntumu.